Tu se rađa fratar

Ove godine navršava se punih 25 godina (1997. – 2022.). otkako je novicijat Franjevačke provincije Sv. Križa - Bosne Srebrene svoje utočište našao u Franjevačkom samostanu sv. Petra i Pavla na Gorici u Livnu.

Franjevački red poznaje tri stupnja početne formacije: postulatura, novicijat i vrijeme privremenih zavjeta. Da bi kandidat za franjevački red uspješno postao dio ove velike zajednice sinova sv. Franje Asiškoga, pod službenim nazivom „Red manje braće“, mora proći sve navedene etape, te sa svečanim zavjetima postati punopravni član zajednice. Sva tri stupnja početne formacije, barem što se tiče Franjevačke provincije Bosne Srebrene, traju najmanje šest godina (po godinu dana postulatura i novicijat te minimalno četiri godine privremenih zavjeta).

Novicijat u Redu manje braće uveden je 22. rujna 1220. godine, bulom Cum secundum consilium pape Honorija III. Bulom se određuje obvezatna jednogodišnja kušnja, u bilo kojem samostanu provincije, za sve one koji žele biti pripadnici ovog Reda. Ta kušnja je između ostaloga podrazumijevala vrijeme u kojem je novak trebao produbljivati vlastitu odluku da slijedi Krista po duhu sv. Franje upoznajući prije svega franjevački način života kroz izučavanje Pravila, Generalnih konstitucija i franjevačke duhovnosti koja se temelji prvenstveno na spisima sv. Franje. No, od vremena sv. Bonaventure određeno je da franjevački novicijat može biti samo u samostanima koje odobri Sveta Stolica, što početkom XVII. stoljeća potvrđuje papa Klement VII. za sve redove u Crkvi.

Primjena gornjih pravila doslovno je opsluživana i u Bosni Srebrenoj. Ako bismo se vraćali dublje u povijest Provincije, vidjeli bismo da se ova ustanova često selila iz jednog u drugi samostan. Nakon Bečkog rata 1699. pa sve do 1882. godine redovito su novicijati Bosne Srebrene bili istovremeno u sva tri tadašnja samostana (Fojnici, Kreševu i Kraljevoj Sutjesci), tako da ove godine (2022.) obilježavamo i 140. obljetnicu ujedinjenja novicijatâ u jedan. Ovdje treba napomenuti da je i prije 1882. godine bilo pokušaja ujedinjenja triju novicijatâ koji ili nisu urodili plodom ili su bili kratka vijeka. U sljedećim godinama pa sve do dana današnjega novicijat je samo u jednom samostanu: Fojnica (1882. – 1911. i 1920. – 1930.), Guča Gora (1911. – 1913.), Kraljeva Sutjeska (1913. – 1920. i 1945. – 1973.), Bistrik u Sarajevu (1942. – 1943. i 1985. – 1992.) i Visoko (1974. – 1985.).

U ovom 140-godišnjem razdoblju novicijat je doživio i svoje bolne trenutke. Prvi put je to bilo za vrijeme Drugog svjetskog rata, između 1943. i 1945.godine, kada je primanje u novicijat privremeno prekinuto. Ono što se dogodilo za vrijeme Drugog svjetskog rata moglo se ponoviti i za nedavnog, Domovinskog rata, kada se novicijat nalazio u ratom pogođenom Sarajevu, na Bistriku. No, ovaj put novicijatska godina 1991./1992. uspješno je završena a zbog potpune blokade grada – po prvi put u svojoj povijesti – novicijat je premješten u drugu državu, u Italiju, tako da ove godine (2022.) memoriramo i 30. obljetnicu od nasilnog preseljenja novicijata iz Bosne u Italiju, gdje je proveo sljedećih pet godina (1992. – 1997.).

Povratkom iz Italije, novicijat po drugi put svoje utočište nalazi u samostanu sv. Petra i Pavla na Gorici u Livnu. Naime, novicijat je u ovom samostanu bio i od 1930. do 1942. godine. O ovom preseljenju – kako je zabilježio meštar novaka fra Martin Nedić u novicijatskoj knjizi Vestitio et professio – Starješinstvo Franjevačke provincije Bosne Srebrene odlučilo je još na Provincijskom kapitulu 1939. godine. Zacrtani planovi da se bogoslovi s Bistrika presele u novu zgradu Bogoslovije na Kovačićima ostavili bi prazan Bistrik. Stoga je odlučeno da na njihovo mjesto dođu novaci, tj. da se novicijat preseli iz Livna.

Nakon 55 godina, novicijat se ponovno vraća u Livno! Tako je izglasao provincijski kapitul održan u rano ljeto 1997., a Generalna uprava franjevačkog reda odobrila.

Posljednja generacija novaka u Italiji položila je svoje prve zavjete 13. srpnja 1997. godine, a nova generacija novaka primljena je istog dana u novicijat u Podmilačju. 

U knjizi Vestitio et professio Franjevačke provincije Bosne Srebrene, za posljednjih 25 godina, zabilježena su imena 236 novaka. Nisu oni svi bili članovi Bosne Srebrene. Naime, u jednom kratkom razdoblju (2001. – 2005.) s novacima Bosne Srebrene boravila su i 18-orica novaka Hercegovačke franjevačke provincije, dok je u novicijatskoj godini 2020./2021. jedan novak Bosne Srebrene proveo svoju godinu kušnje na Humcu, s novacima Hercegovačke franjevačke provincije. Tu su i dvojica „ponavljača“ novicijata. 

U novicijatskoj godini 2015./2016. u novicijatu na Gorici svoju godinu kušnje s bosanskim novacima provela su i trojica novaka Albanske franjevačke kustodije. Znači, novaka Bosne Srebrene bilo je 213, od kojih su 127 došli u novicijat sa diplomom Franjevačke klasične gimnazije (FKG) u Visokom, 72 su završila neku drugu srednju školu, a 14 ih je započelo svoje školovanje u FKG u Visokom, ali završilo u nekoj drugoj srednjoj školi. Od 213 novaka Bosne Srebrene, 16 ih nije uspjelo završiti novicijat. 

Premda se radi o poslijeratnom vremenu, kada su mnoga samostanska područja sa pripadajućim župama koje opslužuju bosanski franjevci u velikoj mjeri uništena a stanovništvo raseljeno, ohrabrujući je broj kandidata za franjevački red. Gledajući po samostanskim područjima, ovako to izgleda: Guča Gora (37), Fojnica (35), Kreševo (32), Rama-Šćit (19), Tolisa (17), Jajce (15), Tuzla (12), Gorica-Livno (10), Kraljeva Sutjeska (9), Plehan (8), Bistrik (5), Petrićevac (4), R. Hrvatska (4), Dubrave (3), Đakovica - R. Kosovo (2), R. Srbija (1).

Tijekom godine novicijata napustili su ili su bili otpušteni, prema samostanskim područjima: Fojnica (5), Guča Gora (2), Jajce (2), Kreševo (2), Plehan (2), Rama-Šćit (2), Tolisa (1).

Tijekom ovog vremena, meštri/odgojitelji bili su: fra Vitomir Silić (1997. – 2006), fra Marinko Pejić (2006. – 2009.), fra Marko Ešegović (2009. – 2016., te 2021. – 2022.) i fra Marinko Baotić (2016. – 2020.). Domeštri su bili: fra Ante Duvnjak (1997.), fra Bogdan Jolić (1997. – 2000.), fra Stjepan Vrgoč (2000. – 2003.), fra Marko Semren (2003. – 2006.), fra Anđelko Barun (2006. – 2010.) i fra Franjo Vrgoč (2010. – 2016.). Kako je za hercegovačke novake u Livnu, za vrijeme njihova boravka u bosanskom novicijatu uime Hercegovačke franjevačke provincije bio zadužen fra Ivan Sesar, tako su za bosanskog novaka na Humcu uime Bosne Srebrene bili zaduženi prvo fra Miro Relota, a zatim fra Marko Ešegović. 

Hvalevrijedno je ovdje spomenuti i pozitivan utjecaj samostanske zajednice, braće iz Provincije, kao i civila, praktičnih vjernika, koji su svih ovih godina dali svoj obol u odgoju budući franjevaca Bosne Srebrene. 

Za Franjevačku provinciju Bosnu Srebrenu sam čin primanja novaka uvijek je bio od posebne važnosti. Slavio se javno i po nekom nepisanom pravilu, u samostanu ili župi odakle je dolazilo najviše kandidata za novicijat. Naravno, gledalo se da se pokrije cijelo područje Provincije, jer je primanje novaka u novicijat bilo ujedno i promocija za buduća duhovna zvanja. Tako je primanje novaka od 1997. godine proslavljeno u sljedećim mjestima: Podmilačje, Ulice, Drijenča, Kreševo, Kiseljak, Tolisa (3x), Jajce, Visoko (2x), Uskoplje, Vitez, Rama-Šćit, Šikara, Gromiljak, Guča Gora, Brestovsko, Gornja Dubica, Busovača, Kraljeva Sutjeska, Petrićevac, Nova Bila, Nedžarići, Podhum. 

Kad bismo išli dalje i pratili najmlađe fratre nakon njihovog prvog zavjetovanja, tj. po završetku novicijata, u njihovom daljnjem redovničko-svećeničkom sazrijevanju, koliko ih je položilo vječne zavjete, koliko ih se zaredilo za svećenika, ili koliko ih je ostalo svećenicima, spontano bi nam pala napamet i potvrdila se ona Isusova: „Doista, mnogo je zvanih, malo izabranih!“ (Mt 22,14). Stoga, u ovo vrijeme, kada cijela Crkva osjeća krizu redovničkih i svećeničkih zvanja molimo Gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu svoju (Usp. Mt 9,38).

Fra Marko Ešegović

* Tekst objavljen u Kalendaru sv. Ante za 2022. godinu, str. 191.-196.