novicijat hrvatske franjevačke provincije sv. ćirila i metoda

Svetište Gospe Trsatske, ima svoju prošlost. Ima svoju predaju. Ima svoju dušu koja prigrljava svakoga tko je žedan utjehe, nade, vjere, ljubavi i toplih savjeta.

 

Poznato je kao mjesto Gospinih milosti, Gospinih hodočasnika koji se slijevaju i izriču svoje želje i molitve. Poznato je kao mjesto po svojim čuvenim i drevnim „Trsatskim stubama“, ali i trsatskim franjevcima koji su kroz vjekove bdjeli i bdiju nad Svetištem.

 

No, je li Trsat poznat kao najvažnija odgojna kuća, novicijat? Prije nego je sluga Božji o. Vendelin Vošnjak osnovao provinciju sv. Ćirila i Metoda (1900.) kuća novicijata se nalazila upravo ovdje na Trsatu. Kasnije, silom prilika, novicijat mijenja svoje lokacije po različitim samostanima naše Provincije: Vukovar, Bač, Krapina, duže vremena u Cerniku… Međutim sama važnost novicijata u kojem se kontemplacija i akcija isprepliću negdje više, negdje manje ponovno je vratila mlade naraštaje novaka u Hrvatski Nazaret.

 

Što je točno novicijat? Postoje razne teorije koje su sve više-manje točne i daju vrlo jednostavnu definiciju novicijata. Novicijat u svojoj jezgri je godina „kušnje“, sazrijevanja u duhovnosti, upoznavanja franjevačkog „modusa vivendia“, upoznavanje s prošlošću Reda i konteksta u kojem on nastaje, ali isto tako i same Provincije. Na kraju svega kao kruna dolazi sv. Franjo, Siromašak iz Asiza. Zadaća nam je dobro upoznati njegov lik i karizmu kojom je doslovno nadahnut Evanđeljem živio i ugrađivao što u zajednicu, što u Pravilo reda. Često u razgovorima sa starijom braćom možemo čuti kako im je novicijatsko vrijeme bilo najljepše i najbolje doba franjevačke formacije. I zato nam s razlogom govore da je godina novicijata godina milosti.

 

Naš život ovdje na Trsatu, u novicijatu ide svojim laganim ritmom dnevnog reda. Dan nam počinje pohvalama Bogu iz jutarnje molitve časoslova u 6:30 sati. Svako jutro, osim subote i nedjelje, nakon molitve uranjamo u meditativno razmatranje Evanđelja. Poslije duhovne okrijepe slijedi ona tjelesna, doručak.

 

Svoje vrijeme u novicijatu trebamo iskoristiti tako da se stapamo sa svetopisamskim tekstovima, prema tome od 8:00 do 9:00, do početka novicijatske nastave, imamo tzv. „Lectio divina”. U novicijatskoj nastavi svakog dana, u raznovrsnoj ponudi predmeta i predavača, od duhovnosti, preko povijesti Reda i Provincije do liturgije svatko može naći nešto zanimljivo za sebe, što može ugraditi u svoju vlastitu duhovnost.

 

Predavači su naša braća iz samostana i svaki dan pokazuju smjer – franjevaštvo, a na nama je da teoriju prenesemo u praksu, u rad, u naš svagdašnji život. Kad zvono otkuca podne znak je za „Anđeo Gospodnji” i molitvu srednjeg časa. Slijedi ručak, rekreacija i osobne zanimacije sve do 16:00 sati kad molimo krunicu, zatim kreće studijsko vrijeme sve do svete Mise. Euharistija nam je naravno vrhunac dana, susret s Gospodinom u večernjoj svetoj Misi u 18:30 sati; ona nosi značenje za svakoga od nas osobno, ali i za zajednicu u kojoj se možemo prepoznati kao franjevci, kao ljudi Euharistije i liturgije. Navečer, poslije večere najčešće se posvećujemo rekreaciji, talijanskom jeziku, a posebnost novicijatskoj atmosferi daje tišina poslije povečerja. 

 

Tako nekako izgleda naš život ovdje. No, koliko god se trudio opisati, dočarati i objasniti život u novicijatu on se ipak najbolje upoznaje i osjeća u živom odnosu, u zajednici. Cilj nam je u potpunosti jasan: po primjeru sv. Franje nasljedovati Raspetoga. Već kao novaci moramo se učiti osjećaju za siromaštvo, poslušnost i čistoću, već u novicijatu moramo gledati u budućnost, ali živjeti u sadašnjosti i upravo ovaj trenutak ispuniti kako najbolje znamo. Dođi i vidi!