Način odgoja i izobrazbe u franjevačkim novicijatima određivali su Generalne konstitucije, generalni kapituli Reda, a ponekad i Kongregacije za redovnike ili papinske bule. Sve bi te odredbe obvezivale sve provincije pa tako i Bosnu Srebrenu. 

Provincijski kapitul 1735. odobrava izrađeni sustav po kojemu se vrijeme novicijata treba podijeliti na šest jednakih dijelova, svaki rok od dva mjeseca. Kroz prva dva mjeseca novaci su se poučavali o pravilima Reda, evanđeoskim savjetima i o načinu moljenja časoslova. Druga dva mjeseca poučavani su o načinu razmatranja kršćanskih istina, kako pri tome treba sudjelovati razum a kako volja. To je bio temelj za proučavanje mističnog života, koje je u prvoj polovici 18. stoljeća u bosanskim novicijatima trajalo punih šest mjeseci. Stoga su se novaci treća dva mjeseca poučavali o zaprekama koje priječe da kršćanin dođe do potpune spoznaje kršćanskih istina (via purgativa - put čišćenja), zatim dva mjeseca bi se poučavali o pravoj spoznaji kršćanskih istina (via illuminativa - put rasvjetljenja), i dva mjeseca o sjedinjenju s izvorom svih istina, o uživanju Boga (via unitiva - put ujedinjenja). Time su novaci naučili da mogu sve kršćanske istine primijeniti na vlastiti život. Čovjek sjedinjen s Bogom i dalje ostaje izložen raznim napastima. Zato su zadnja dva mjeseca poučavani o raznim napastima, kojima će u životu biti izvrgnuti, uz razna oružja kojima će sotona na njih jurišati, te o načinima, kako da svemu tome odole. Bile su određene i teške kazne, ne samo za novake, nego i za novačke meštre koji su se proglašavali nesposobnim i bili uklanjani sa službe meštra ukoliko se ovih odredaba ne bi držali. Starješinstvo je bdjelo nad izvršavanjem ovih odredaba.

Problemi su u Bosni dolazili i odatle što su u Provinciji bila tri novicijata: u Kraljevoj Sutjesci, Fojnici i Kreševu. Bilo je pokušaja da se sva tri novicijata sjedine u jedan. Tako je Kongregacija Bosne Srebrene 1752. god. u Somboru odredila da se novicijati sjedine u Kreševu. Sljedeće godine već je novicijat iz Kreševa premješten u Fojnicu, ali ga je provincijal iste godine ponovno vratio u Kreševo. Očito je u sjedinjavanju bilo poteškoća. Teškoća je bilo i u različitom shvaćanju odgoja novaka. Rješavala ih je čak i Propaganda. Tako se Propaganda 1809. god. zauzima za magistra novaka u Fojnici fra Marijana Jakovljevića, jer je zbog svojih pedagoških pogleda i revnosti došao u sukob s provincijskim vikarom.

U novicijatima se uvijek naglašavalo učenje latinskog jezika. Biskup Miletić je uputio kongregaciji u Kreševu 1815. godine deklaraciju kojom upozorava Starješinstvo da ne će podjeljivati redove onim kandidatima koji ne budu ispunjavali uvjete Tridentinskog sabora. Posebno je naglasio potrebu poznavanja latinskog jezika. Starješinstvo je tada donijelo odluku da se u novicijatu uvede ferula i da se predavanja drže na latinskom jeziku. Novicijati su se i dalje držali sve do 1882. u sva tri samostana. Kada su se, odlukom provincijskog kapitula u Fojnici 1882. sva tri novicijata ujedinili u jedan, novicijatska formacija znatno je olakšana. Od tada do danas postoji u Bosni Srebrenoj samo jedan novicijat u samostanu koji za to odredi provincijski kapitul i odobri Generalna kurija. Bosanski su franjevci godinu novicijata nastojali studijski obogatiti, iako se nije uvijek slagalo s generalnim odredbama Reda. Generalni vizitator fra Euzebio Fermendžin tražio je 1885. da se iz novicijatskog školskog programa isključe fizika i kronologija. Prošireni novicijatski školski program potaknuo je i generala Reda fra Alojzija Lauera da u svojoj okružnici 1898. upozori kako se u novicijatu treba suzdržavati od studija da bi se moglo bolje posvetiti odgoju.

Poseban školski program uveden je dolaskom novicijata Bosne Srebrene u Visoko 1974. U novicijat dolaze predavati predmete koji su usko vezani s novicijatskim odgojem i profesori s Teologije u Sarajevu. Novicijatska godina je ujedno i prva godina teologije. Predmeti predviđeni Statutom teologije upisuju se u indeks i polažu. To, istina, nije u skladu s odredbama Generalnih statuta koji propisuju: U vrijeme novicijata prekida se tijek redovitog školovanja (čl. 81.). Generalna kurija sugerira da se prekine s tom praksom. Da bi se novicijatski program uskladio s odredbama Generalnih statuta, provincijski definitorij je 1983. taksativno nabrojao predmete koje treba predavati u novicijatu, to su: Pravilo, Konstitucije, Povijest Reda i Provincije, Duhovna teologija, Crkveno pjevanje, Liturgija (način komuniciranja s Bogom preko liturgijske molitve), Sv. pismo (psalmi ili koji biblijski predmet, radi proučavanja i meditiranja biblijskih tekstova), Uvod u misterij Krista i povijest spasenja. Što se tiče sadržaja, nije bilo zamjerke. Svi su ti sadržaji poželjni za novicijatsku formaciju. Problem je i dalje u tome što se to upisuje u indeks i broji u redoviti studij teologije. Na buduća insistiranja Generalne kurije, posebno preko redovitih generalnih vizitatora, Starješinstvo je donijelo odluku da se i dalje nastavi s istim ili sličnim školskim programom u novicijatu, ali da se godina novicijata ne računa u šestogodišnji teološki studij.

U tijeku domovinskog rata novicijat seli u Italiju. Od 1992. do 1995. smješten je u samostan Monopoli, a od 1995. do 1997. u Belmonte. Kad su se ratne neprilike stišale, provincijski kapitul 1997. određuje da se novicijat vrati u Bosnu i smjesti u samostan sv. Petra i Pavla na Gorici u Livnu.

Fra Anđelko Barun