Marija – novi kovčeg saveza!
Nalazimo se u vremenu došašća, vremenu nade i iščekivanja rođenja Gospodina našega, Isusa Krista. On, Bog, odlučio je postati čovjekom poradi našeg spasenja. „Isklijat će mladica iz panja Jišajeva, izdanak će izbit’ iz njegova korijena“ govori prorok Izaija. Dugo iščekivani Mesija, Kralj židovski, kralj neba i zemlje, tvorac svemira postaje čovjekom. U punini vremena, Otac je odlučio poslati sina svoga jedinorođenca u svijet. On nam je dao put savršenstva, putokaz za nebo. Dao nam je najsavršeniji dar, dao nam je način komuniciranja s Ocem, dao nam je molitvu Oče naš.
Pripravljena od postanka svijeta, očuvana od istočnog grijeha, bezgrešno začeta bila je majka Stvoriteljeva i naša, Blažena djevica Marija. Ona je svojim pristankom otvorila vrata Sinu Svevišnjega u naš svijet. Njezine riječi: „Neka mi bude po riječi tvojoj“, nikada ne mogu prestati biti uzor pouzdanja u Boga.
Svakog dana molimo Boga Oca: „budi volja tvoja“. No, koliko uistinu u dubini svoga srca dopuštamo Bogu da vrši po nama svoju volju, a da pritom ne ugušimo svaki pokušaj svojim sebičnim željama i naumima? Marija se u cijelosti predala Bogu, njeno spasonosno „da“ pružilo je svijetu Spasitelja i Otkupitelja.
U svojoj veličini i snazi Bog odabire skromnu djevojku za majku da postane novi kovčeg saveza, posrednica neba i zemlje. Rodivši Spasitelja u štalici u Betlehemu, svijet je pohodilo mlado sunce s visine. Nisu ga prepoznali njegovi sugrađani, vjerski i svjetovni velikaši, već Boga pohode mudraci ispunjeni Duhom Svetim i vođeni zvijezdom Danicom, te pastiri koji su čuvali svoja stada pod noćnim nebom. Njima se ukazao anđeo sa svom nebeskom vojskom koja je klicala „Slava na visinama Bogu, a na zemlji mir ljudima, miljenicima njegovim!“ Okružen životinjama i pastirima, mudracima i svojim zemaljskim roditeljima, na tvrdoj slami, povijen u pelene ležaše naš Gospodin. U krajnjem siromaštvu rodio se tvorac svega stvorenog. O divnog li otajstva!
Evanđelje nam dalje donosi jednu značajnu rečenicu: “Marija u sebi pohranjivaše sve te događaje i prebiraše ih u svome srcu“. Kroz Isusovo odrastanje, djelovanje i muku, kada nikog nije bilo uz njega, u najtežim trenutcima ljudske povijesti, pod križem stoji Majka. U radosti i žalosti, u prihvaćanju i odbacivanju od svijeta, majka ostaje uz svoga sina, vršeći tako do kraja volju Božju. Na kraju njenog ovozemaljskog života, Sin je svoju majku dušom i tijelom pozvao k sebi u Kraljevstvo nebesko. Ona koja je primila Boga u svoje krilo biva primljena od Boga u njegov zagrljaj. To je i naš konačni cilj, cilj koji nam je Marija svojim posredovanjem u Božjem planu spasenja donijela.
U ovim danima došašća, zastanimo malo i dopustimo Bogu da vršeći volju njegovu, pripravni i otvorena srca prihvatimo djetešce Isusa ne samo u dane Božića, već da se Bog još čvršće nastani u našim srcima cijelog našeg života.
Fra Marin Kujundžić, Visovac
