Najiščekivaniji događaj kojim se novaku najbolje približi franjevaštvo kako je ono bilo u svojim početcima jest odlazak u rodni grad našeg serafskog oca Franje – Asiz. Na svu sreću, i mi novaci franjevačke provincije Bosne Srebrene, imali smo priliku provesti nekoliko dana u tom gradu. Naime, kako je već uobičajeno, u proljeće se organizira međuprovincijsko hodočašće novaka u Asiz, što je zadnji od tri međuprovincijska projekta u jednoj novicijatskoj godini kojih je ove novicijatske godine organizator naš novicijat iz Livna. U ovim projektima sudjeluju Novicijat Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda (Trsat), Novicijat Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja (Visovac), Novicijat Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja BDM (Humac), Novicijat Franjevačke provincije Bosne Srebrene (Livno) te Frančiškanski noviciat Frančiškanske province sv. Križa (Sveta Gora), a novaci Kapucinske provincije sv. Leopolda Bogdana Mandića nam se pridruže samo na putovanju u Asiz, kako je bilo i ove godine. Ove godine hodočašće je trajalo od 5. do 10. travnja, a sudjelovali su 34 novaka i 9 meštara. Posebnost ovogodišnjeg hodočašće je i to da je ono deseto – jubilarno hodočašće u organizaciji Južnoslavenske konferencije provincijalnih ministara.

U ponedjeljak, 4. travnja, mi livanjski novaci i novaci iz Hercegovine, krenuli smo s Gorice u prijepodnevnim satima. Prvo odredište nam je bio Visovac, gdje smo stigli oko podne. Domaćini su nas ugostili prigodnim ručkom, poslijeg kojeg su nam pokazali čari otoka i samostana. Odavde smo se zajedno s visovačkim novacima uputili prema Trsatu. Predvečer smo srdačno i bratski dočekani u tom marijanskom svetištu u Rijeci gdje smo se okrijepili i prenoćili.

U jutarnjim satima, 5. travnja krenuli smo za Asiz i istog dana poslijepodne došli na odredište. Najprije smo se smjestili kod sestara Marijinih misionarki gdje smo prespavali četiri noći. Smještajem i hranom bili smo jako zadovoljni. Već oko 16 sati bili smo u samostanu sv. Damjana, koji je postao poznat po križu s kojeg je Bog 1205. godine pozvao Franju da popravi njegovu Crkvu. Tu je trošnu crkvu Franjo popravio vlastitim rukama. Godine 1225., na ovom mjestu je Franjo napisao svoju Pjesmu stvorova ili Pjesmu brata sunca. Ovdje je Franjo primio sv. Klaru 1212. god., a poslije ju u isti samostan smjestio zajedno s njenim prvim sestrama.

U želji da što jače doživimo duh sv. Franje u mjestima u kojima je boravio, s domaćinima smo dogovorili na nekoliko mjesta i slavljenje sv. mise, a jedno od njih je i ovo mjesto. Slavili smo u njemu svetu misu koju smo pjesmom animirali upravo mi, novaci s Gorice, misna čitanja su čitali kapucinski novaci, a sv. misu predvodio njihov meštar fra Žarko Lučić. Fra Leopold, bogoslov dalmatinske provincije sv. Jeronima, koji trenutno boravi u svetištu upoznao nas je s njegovim bitnim značajkama. Vrativši se u kuću smještaja, krenuli smo u veliku baziliku Santa Maria degli Angeli (Marija Anđeoska), Porcijunkulu gdje smo prisustvovali svečanoj večernjoj molitvi s talijanskom braćom.

Srijeda, 6. travnja, prošla nam je u obilasku franjevačkih samotišta u Reatinskoj dolini. Prvo na redu je bilo samotište „Greccio“. Mjestašce Greccio poznato je prije svega kao franjevački Betlehem, jer je ondje sv. Franjo 1223. Božić uljepšao prvim jaslicama u povijesti. U novoj smo crkvi slavili sv. misu, koju je predvodio fra Franjo Vrgoč, drugi meštar novaka Bosne Srebrene. U obilasku samostana mogli smo vidjeti izložene jaslice iz mnogih naroda i kultura diljem svijeta, zatim molitvene prostore i spavaonice, ponajprije onu sv. Bonaventure.

Iz Greccia smo se zaputili u Fonte Colombo – franjevački Sinaj. Ovdje je Franjo 1223. godine napisao Regulu – Potvrđeno pravilo, po kojoj i danas živimo i radimo. Uz to, na ovom mjestu Franji je obavljena i operaciju očiju užarenim gvožđem.

Nakon franjevačkog Sinaja uslijedilo je mjesto La Foresta. U ovdašnjem samostanu smještena je zajednica Mondo X, koju je osnovao talijanski fratar otac Ilija. U zajednici borave mladići iz cijele Europe koji se žele odviknuti od suvremenih ovisnosti: alkohola, droge i drugih poroka. Jedan od njih nas je dočekao te nam govorio o njihovoj zajednici i događajima koji su najvažniji za La Forestu. Franjo je ovdje nekoliko puta odsjeo, odmarajući se od napornih putovanja. Najpoznatiji njegov boravak obilježen je zanimljivom pričom: Kad su mještani iz okolnog područja čuli da onamo treba doći asiški svetac, svi su odmah krenuli vidjeti ga vlastitim očima. Tamošnji je župnik imao velik vinograd, od čijeg je vina mogao živjeti cijelu godinu. Međutim, kako su hodočasnici bili gladni, a grožđe zrelo, uskoro su ostali tek neznatni ostatci u vinogradu. Franjo, vidjevši žalost u župnikovim očima, utješio ga je riječima da će oni ostatci dati dvostruko više vina, nego je do sada mogao imati. I doista, župnik je povjerovao i od male količine grožđa, što je bilo ostalo za znatiželjnicima, dobio dvostruko više vina nego dotad ijedne godine. Tako je ovo mjestašce poznato i po Franjinu čudu vina.

Nakon posjete Foresti posjetili smo još jedan eremitorij – Poggio Bustone, gdje je Franjo tamošnje stanovnike, zbog njihove uslužnosti i ljubaznosti, pozdravljao rečenicom: Dobar dan, dobri ljudi! U povratku iz Reatinske doline, pred samim Asizom, svratili smo u mjesto Rivotorto, poznato kao prvo obitavalište braće. Danas je na tom mjestu sagrađena crkva, a pored nje je vijugavi potočić po kojemu je mjesto dobilo ime. Ovdje smo prisustvovali večernjoj sv. misi na talijanskom jeziku, poslije koje smo izmolili Večernju na hrvatskom.

Četvrtak, treći dan boravka u Asizu. Prijepodne bilo je rezervirano za obilazak Porcijunkule. U jutarnjim satima u kapeli sv. Klare izmolili smo Jutarnju i Službu čitanja, a u 9.30 imali smo priliku slaviti misu u maloj crkvici – Porcijunkuli, koja se opravdano naziva kolijevkom franjevaštva, jer su se tu prva braća s Franjom preselila otišavši iz sv. Damjana. Svetu misu predvodio je fra Jure Šimunović, meštar visovačkih novaka, dok su novaci misu pratili svojim pjevanjem. Popodne smo se uputili u eremitorij Carceri u planini Subasio iznad Asiza. Vraćajući se pješici iz Carcera svratili smo u katedralu sv. Rufina i u crkvu sv. Klare. Zatim smo se uputili na Večernju molitvu i imali klanjanje Presvetom oltarskom sakramentu s braćom u svetištu svetog Damjana.

U petak, 8. travnja, posjetili smo poznatu papinsku baziliku svetog Franje u starom gradu i samostan franjevaca konventualaca poznat kao „Sacro convento“. Grobnicu sv. Franje nismo mogli posjetiti jer su je restaurirali. Tako, umjesto na tom mjestu svetu misu smo slavili u kapeli relikvija, gdje su izloženi Franjin habit i drugi predmeti kojima se služio. Predvodio ju je meštar hercegovačkih novaka fra Slavko Soldo. Mi, livanjski novaci, posebno smo bili sretni zbog susreta s Livnjakom fra Milanom Gelom, novakom hrvatske provincije franjevaca konventualaca koji godinu novicijata provodi ovdje, budući da zbog nedostatka novaka nemaju novicijata u Hrvatskoj. Nakon zajedničkog obilaska samostanskih prostorija i bazilikâ slijedio je obilazak staroga grada, što je dano na slobodu svakom novaku. Preporučalo se – tko nije – da obiđe crkve sv. Rufina, sv. Klare, gdje se čuva originalni križ sv. Damjana s kojeg je Isus progovorio sv. Franji, i Franjinu rodnu kuću. Petak poslijepodne je bilo slobodno i većina novaka je to vrijeme provela u kupovini suvenira u starom gradu.

Zahvalivši časnim sestrama, što su nas lijepo ugostili u svome samostanu, pozdravili smo se s Asizom i krenuli prema La Verni, mjestu gdje je sveti Franjo primio stigme. Nakon smještaja u sobicama unutar samostana, u obilasku svetišta vidjeli smo mnoge kapele, mjesto gdje je Franjo spavao i druga važna mjesta za sv. Franju. U tri sata popodne sudjelovali smo u procesiji, koja se svaki dan održava u čast svečevim ranama, a ide iz bazilike do kapele stigmata i natrag. Svetu misu smo slavili u kapeli Klanjanja, a predvodio ju je fra Zoran Bibić, trsatski meštar.

Sutradan, u nedjelju, 10. travnja, pozdravivši se s braćom na La Verni, krenuli smo prema Padovi. U Padovi smo posjetili baziliku velikog propovjednika svetog Ante u kojoj je njegov grob. Obišavši baziliku uputili smo se franjevcima kapucinima na grob hrvatskog sveca sv. Leopolda Bogdana Mandića. U crkvi pored njegovog groba – iz kojeg se vidi svečeva ruka u položaju otpuštanja

grijeha – slavili smo sv. misu, koju je predvodio slovenski meštar fra Zdravko Jakop. Ovdje smo zahvalili Bogu na milostima koje nam je u ovih nekoliko dana darivao.

Iz Padove, posljednjeg mjesta našeg hodočašća, krenuli smo nazad u svoje novicijate. Na jednom odmaralištu ispred Trsta oprostili smo se od braće Slovenaca i njihovog meštra i nastavili dalje. Zahvalili smo i vozaču autobusnog poduzeća „Brioni-Pula“, gospodinu Romanu Benčiću, koji nas je odvezao točno na svako mjesto koje smo posjetili. Ponovno smo bili u novicijatu na Trsatu, gdje smo prenoćili mi, hercegovački i visovački novaci. Ujutro nakon doručka poželjevši jedni drugima ustrajnost u franjevačkom pozivu, krenuli smo natrag svojim kućama.

Na ovom putovanju prije svega zahvalni smo dragom Bogu koji nas je pratio svojom zaštitom da smo se svi živi i zdravi vratili svojim novicijatima. Dao nam je i lijepo vrijeme, samo poželjeti takvo! Hvala i našim provincijalima koji su nam omogućili ovo putovanje. Poslije ovoga samo možemo poželjeti da nam se dogodi još ovakvih putovanja.