Asiz, rodni grad svetoga oca Franje, mjesto je gdje se novaku može najbolje približiti franjevaštvo kakvo je bilo u svojim početcima. Ove godine, kao i proteklih, novicijatu Bosne Srebrene pripala je čast organizirati tradicionalno hodočašće novaka Južnoslavenske konferencije franjevačkih provincija u Asiz, koje je trajalo od 8. do 15. travnja 2013. Stopama sv. Franje uputili su se meštri i novaci iz Livna, s Humca, s Trsata te s Visovca – ukupno, četrdeset i jedan hodočasnik. Svakoga dana po jedan novicijat animirao je molitvene točke: sv. misa, krunica, časoslov.

Ponedjeljak, 8. travnja 2013.

Najprije su se bosanski i hercegovački novaci sa svojim meštrima na Visovcu sastali s novacima splitske franjevačke provincije. Na otočiću su ih dočekali i dobrodošlicu im zaželjeli gvardijan samostana fra Mate Gverić te meštri, fra Jure Jurić Šimunović i fra Stojan Damjanović, skupa s novacima. Domaćini su svoje goste ugostili prigodnim ručkom, nakon kojega su se sva tri novicijata s kombijima zaputili u Rijeku, na Trsatgdje su ih srdačno dočekali meštri fra Zoran Bibić i fra Krunoslav Kolarić sa svojim novacima zagrebačke Franjevačke provincije.

Utorak, 9. travnja 2013.

Nakon noći provedene na Trsatu, u ranim jutarnjim satima uputili smo se autobusom s Trsata da bismo istog poslijepodneva stigli u Asiz. Najprije smo se smjestili kod sestara Marijinih misionarka (Suore Francescane Missionarie di Maria). a zatim se, nakon kratke stanke uputili prema svetištu sv. Damjana gdje nas je dočekao bogoslov zadarske provincije fra Leopold koji nam je objasnio pojedinosti svetišta. Sv. Franjo je u crkvu sv. Damjana prvi put stupio 1205. godine kada je s križa čuo Božji glas koji mu je rekao da popravi njegovu crkvu, tj. kuću koja se ruši. Također, 1225. godine tu je napisao Pjesmu stvorova ili Pjesmu brata sunca. U svetištu smo slavili i svetu misu koju je predslavio meštar fra Zoran Bibić. Po povratku iz crkve svetog Damjana uputili smo se u Porcijunkulu na pjevanu večernju molitvu na talijanskom jeziku.

Srijeda, 10. travnja 2013.

Nakon molitve i zajutarka uputili smo se u Reatinsku dolinu, a prvo odredište bilo je Rivotorto, mjesto prvoga Franjina boravišta i boravište njegove braće. Odatle smo put nastavili za Greccio, mjesto u koje je Franjo prvi put stigao 1217. i gdje je napravio prve jaslice na svijetu, a tu se danas nalazi i muzej jaslica iz cijeloga svijeta. U ovom svetištu sv. misu predslavio je fra Drago Vujević, domeštar hercegovačkih novaka. Iz Greccia smo se zaputili u Fonte Colombo, „franjevački Sinaj“, mjesto u kojem je Franjo 1223. godine napisao Regulu – Potvrđeno pravilo. Posljednji put sv. Franjo je došao u Fonte Colombo kako bi operirao oči, na nagovor kardinala Hugolina i brata Ilije. Sljedeće odredište bila je La Foresta, boravište članova zajednice „Mondo X“ koji se liječe od raznih vrsta ovisnosti (droga, alkohol, kocka…).

Dvojica mladića iz te zajednice svjedočili su o svome životu i radu u zajednici. Ovo mjesto je poznato, uz brojne druge događaje vezane uz njegov život, po tome što je tu Franjo napisao nekoliko kitica Pjesme brata sunca te po njegovu čudu vina. Iz La Foreste zaputili smo se u Poggio Bustone, gdje smo razgledali gornji i donji eremitorij te špilju otkrivenja. U tom mjestu Franjo je ljude, zbog njihove uslužnosti i ljubaznosti, pozdravljao rečenicom: „Dobar dan, dobri ljudi!“

Četvrtak, 11. travnja 2013.

Nakon jutarnje molitve i zajutarka uputili smo se na svetu misu u Porcijunkulu. Misnim slavljem predslavio je visovački meštar fra Jure. Nakon mise slobodno vrijeme smo iskoristili za osobnu molitvu, razgledavanje svetišta i posjet suvenirnici. U Franjino vrijeme, Porcijunkula je bila trošna crkvica posvećena Djevici Mariji Majci Božjoj. Danas tu crkvu okružuje bazilika Gaspe od Anđela. Porcijunkula je također prvo prebivalište braće, a uz nju se nalazi i kapela transitusa – mjesto gdje je Franjo završio svoj ovozemni život. Popodne smo organizirano krenuli u samotište Carceri koje se nalazi na padinama Subasija, gore iznad Asiza. Nakon razgledavanja samotišta i molitve u tišini, zaputili smo se pješice do sv. Damjana na večernju molitvu, uz koju je bilo i klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom popraćeno meditativnom glazbom i pjesmama.

Petak, 12. travnja 2013.

Odredište za koje je ovaj dan bio pridržan jest Sacro Convento, svetište s dvjema bazilikama: u kripti donje bazilike nalazi se grob svetog Franje, a gornja bazilika posvećena je Blaženoj Djevici Mariji. U kapelici u kojoj se nalazi grob sv. Franje slavili smo svetu misu koju je predslavio bosanski meštar fra Marko Ešegović.

Nakon svete mise, uz pomoć fratra iz samostana, razgledali smo samostan i njegove znamenitosti. Imali smo priliku upoznati braću konventualce iz Hrvatske koji su, zbog nedostatka zvanja na našim prostorima, prisiljeni studirati u Asizu. Kasnije je svatko osobno mogao razgledati ostale znamenitosti: bazilika sv. Klare (s njezinim grobom), crkva sv. Rufina, Franjinu rodnu kuću (Chiesa Nuova) itd. Tko nije sve stigao pogledati prijepodne, mogao se poslijepodne ponovno vratiti u obilazak.

Subota, 13. travnja 2013.

Nakon molitve i zajutarka pozdravili smo se sa sestrama i zahvalili im se na gostoprimstvu. Sestrama smo kao poklon ostavili sliku Visovca kao uspomenu na naš posjet. Pozdravivši se s Franjinim Asizom, krenuli smo prema La Verni – gori koju je sv. Franji darovao plemić Orlando di Chiusi iz Casentina (Toscana). To je ujedno i gora na kojoj je sv. Franjo primio Kristove rane (stigme). Na La Vernu smo stigli prije ručka te smo imali dovoljno vremena za razgledavanje svetišta. Sa samostanskom zajednicom smo zajedno objedovali, a u 15.00 sati smo izmolili molitvu srednjeg časa te u procesiji iz bazilike krenuli do kapele stigmata. Ovoj pobožnosti koja čuva spomen na svečeve rane svakodnevno sudjeluje i veći broj vjernika-hodočasnika. U 17.30 sati imali smo svetu misu u kapeli stigmata koju je predslavio fra Zoran. 

Nakon svete mise u bazilici, imali smo pjevanu večernju i krunicu na talijanskom jeziku. Braći s La Verne zahvalili smo na njihovu gostoprimstvu darovavši im na spomen sliku Visovca.

Nedjelja, 14. travnja 2013.

Nakon zajutarka na La Verni, krenuli smo prema Padovi, „gradu svetaca“. Kada smo stigli, prvo smo posjetili baziliku sv. Ante Padovanskog, gdje smo imali priliku vidjeti njegov grob te relikvije, a potom smo se uputili u svetište sv. Leopolda Bogdana Mandića u kojem smo slavili svetu misu koju je predslavio hercegovački meštar fra Slavko Soldo. Poslije svete mise napustili smo Padovu i krenuli prema Hrvatskoj, na Trsat, gdje smo mi, novaci s Visovca, Livna i Humca, prenoćili, a ujutro, nakon jutarnje molitve i zajutarka, pozdravili smo se s domaćinima i uputili prema svojim novicijatima.

Na ovom hodočašću zahvalni smo poglavito dragom Bogu koji nas je pratio svojom zaštitom tokom cijeloga puta i što nam je podario lijepo vrijeme. Također, veliko hvala provincijalima Južnoslavenske

konferencije provincijalnih ministara i svima koji su pridonijeli uspjehu ovog hoda stopama sv. Franje. Od srca hvala i Bog plati!