Mjesec travanj se u novicijatu očekuje s radošću. To je mjesec u kojem novaci svih naših franjevačkih provincija idu na tjedno hodočašće u pohod svetim mjestima franjevaštva. Tako je bilo i ove godine. U sljedećim redcima opisat ću kojim redom smo ih obišli i što smo tamo vidjeli. Ono što smo proživljavali svatko je pohranio u svoju nutrinu.

Nedjelja, 6. travnja

Budući da smo se svi trebali sastati na jednom mjestu prije nego krenemo za Asiz, u jutarnjim satima mi novaci s Humca krenuli smo prema Trsatu, kamo su također pošla i braća iz Livna. Prvo odredište bio nam je novicijat Visovac. Tu nas je s brodicom čekao domagister fra Stojan Damjanović i prevezao na Visovac. Tamo su nas lijepo dočekali magister fra Jure Jurić Šimunović s novacima i gvardijan samostana fra Mate Gverić. Nakon dočeka uslijedilo je razgledavanje ovog malog otočića i njegovog sadržaja. Potom je uslijedio ručak i mali odmor, a zatim smo se uputili prema Trsatu. Nažalost, magister fra Jure nije mogao ići sa svojim novacima, ali zato je tu bio fra Stojan. U kasnim poslijepodnevnim satima stigli smo na Trsat, gdje su nas već čekali magister fra Zoran Bibić i domagister fra Krunoslav Kolarić s novacima. Imali smo vremena prije večere malo razgledati svetište, a onda je uslijedila večera i kratko druženje. Na vrijeme smo otišli spavati jer sutra nas je čekao polazak za Asiz.

Ponedjeljak, 7. travnja

U ranu zoru već su svi bili na nogama i iznosili stvari prema parkingu gdje nas je čekao autobus spreman za polazak. Nakon doručka i kad smo bili sigurni da je sve spremno za polazak, s Božjom pomoći uputili smo se prema Asizu. Put je trajao dugo, no ipak u 15 sati stigli smo u Asiz i smjestili se kod svojih domaćica, sestara franjevki Marijinih misionarki. Ostavili smo stvari, smjestili se u sobe, a zatim uputili prema sv. Damjanu gdje smo slavili sv. misu koju je predvodio magister fra Slavko. Prije mise ukratko smo se upoznali sa svetištem, a tu nam je pomogao zadarski bogoslov fra Leopold. Ovo mjesto poznato je po tom što je tu Franju doživio susret s Raspetim koji mu je rekao da popravi njegovu crkvu koja se ruši. Za ovo mjesto još se veže i nastanak „Pjesme brata sunca“ (Pjesme stvorova). Večernja molitava časoslova bila je u Mariji Anđeoskoj na talijanskom jeziku.

Utorak, 8. travnja

Nakon jutarnje molitve i doručka kod sestara, uputili smo se prema Grecciu. Putem smo prošli kroz Rietsku dolinu gdje smo posjetili Rivotorto (prvo obitavalište braće) i napravili nekoliko fotografija. Stigli smo u Greccio gdje smo slavili sv. misu u 11 sati koju je predvodio magister fra Zoran. Prije mise razgledali smo ovo mjesto koje je poznato po prvim jaslicama na svijetu, a upriličio ih je upravo sv. Franjo u spomen rođenja našega Spasitelja. Tu se nalazi i postav jaslica iz cijelog svijeta. Krenuli smo dalje prema Fonte Colombu (Franjevačkom Sinaju), mjestu gdje je Franjo napisao Pravilo (Regulu) i smatra se da je tu imao operaciju očiju. Tu smo ručali i odmorili se. Sljedeće odredište na našem putu bilo je svetište La Foresta (franjevačka „Kana Galilejska“) koja je poznata po čudu koje je učinio sv. Franjo s grožđem i vinom. Ovdje smo se susreli s članovima zajednice „Mondo X“, a dvojica su nas članova ukratko izvijestili o djelovanju te zajednice. Tu se liječe od raznih ovisnosti (droge, kocke, alkohola i sl.). Onda nas je put doveo do Poggio Bustonea, mjesta značajnog po tome što je Franjo ovdje dobio jamstvo od Gospodina da su mu svi grijesi oprošteni, a odavde također šalje po dvojicu svojih drugova da idu propovijedati evanđelje. Tu je nastao i pozdrav: „Buon giorno, buona gente! – „Dobro dan, dobri ljudi!“ Dan se polako približio kraju, tako da smo na večernju opet otišli u Mariju Anđeosku, zatim na večeru i na zasluženi odmor.

Srijeda, 9.travnja

U srijedu je bio predviđen posjet Porcijunkuli prijepodne, a poslijepodne Carceriu. Nakon što smo imali jutarnju i doručak kod sestara, pošli smo prema Porcijunkuli. Tu smo slavili sv. misu koju je predvodio magister fra Marko. Porcijunkula je jedna od prvih crkvica koju je Franjo popravio i koja mu je prirasla srcu („Ako vas odavde istjeraju kroz vrata, uđite ponovno kroz prozore.“). Tu je spoznao kakav će biti njegov poziv i što treba činiti, slušajući evanđelje (Mt 10,7-14). Posvećena je Blaženoj Djevici Majci Božjoj. Posebna je po još jednoj stvari: Porcijunkulskom oprostu (potpunom oprostu uz određene molitve i ispovijed) koji je Franjo izmolio kod pape Honorija III. A ovdje je naš sv. otac Franjo i preminuo 3. listopada 1226. godine. Inače, Porcijunkula je crkvica oko koje je sagrađena velika bazilika Marije Anđeoske. Ovdje se također održavaju i kapituli Reda, tzv. „Kapitul na rogožinama“. Imali smo vremena za sebe, za privatnu molitvu i razgledanje svetišta, kao i suvenirnice. Napravili smo predah i ručali, a onda se uputili prema Monte Subasiju, gdje se nalaze Carceri, mjesto gdje se Franjo povlačio u osamu i molitvu. Tu smo također imali vremena za sebe i osobnu molitvu. Bilo je jako lijepo. Zatim smo se, kad je došlo vrijeme, pješke (barem neki) spustili do sv. Damjana gdje smo imali večernju i klanjanje. Odličan završetak dana.

Četvrtak, 10. travnja

Sacro Convento - grob sv. Franje, mjesto njegovih ovozemnih ostataka. Bazilika je podijeljena na Gornju i Donju. U Donjoj bazilici koja je posvećena Franji nalazi se Franjin grob i tu smo slavili sv. misu koju je predvodio magister fra Diego. Gornja bazilika posvećena je Djevici Mariji i obiluje bogatim freskama i ukrasima, dok Donja bazilika odiše jednostavnošću i jedino što privlači pažnju je grob sv. Franje koji se nalazi u sredini. Okolo su i posljednja počivališta njegove subraće: Leona, Rufina, Masea i Anđela, a na izlazu i ostaci Jakobe iz Settesolija. Nakon mise imali smo priliku upoznati cijelo ovo zdanje. Bilo je jako zanimljivo. Onda smo dobili slobodno vrijeme tijekom kojega smo još posjetili Santa Chiaru - crkvu u kojoj se nalazi grob sv. Klare i izvorno raspelo iz crkvice sv. Damjana s kojega je Franjo čuo Božji glas, San Rufino – biskupsko sjedište, Chiesa Nuovu – rodnu kuću sv. Franje, mjesto gdje je živio sa svojim roditeljima. Ostatak vremena iskoristili smo za opuštanje i međusobno druženje.

Petak, 11. travnja

Polako smo se već spremali za polazak kući iako nas je čekalo još dosta toga. Izmolivši jutarnju i doručkovavši zahvalili smo se sestrama na gostoprimstvu i u znak zahvalnosti svi skupa otpjevali pjesmu „Fala“ (cijelu). Darove smo dali još na samom početku tako da smo ovom pjesmom zaključili naš boravak kod sestara. Čekala nas je La Verna („franjevačka Kalvarija“), gora koju je sv. Franjo dobio na poklon od jednog plemića. Tu je Franjo tijekom duboke molitve i kontemplacije primio svete Kristove rane – stigme. I na taj je način još jednom dobio potvrdu da je cijeli svoj život savršeno nasljedovao Krista pa zato i nosi naziv „Alter Christi“. Razgledali smo samostan, potom je bio ručak sa samostanskom zajednicom, a u 15 sati bila je zajednička molitva 9. časa i procesija u kapelu Stigmata. Ova procesija je postala svakodnevna pobožnost na kojoj sudjeluju i vjernici koji se tu zateknu. Misu u ovoj kapeli predvodio je magister fra Diego, a propovijedao magister fra Joso. Tu smo imali i večernju molitvu i put križa. Večera je također bila sa samostanskom zajednicom. Tu smo prespavali i ujutro krenuli dalje.

Subota, 12. travnja

Još nas je čekalo naše zadnje odredište na kraju ovog hodočašća, a to je Padova – „dom svetaca“. Tu smo posjetili baziliku i grob svetog Antuna Padovanskog gdje smo i otpjevali pjesmu „Ako čudo tražiš gle“. Nažalost, kapelica relikvija bila je zatvorena tako da smo mogli samo izdaljega pogledati relikvije, a posebno bih izdvojio relikviju jezika sv. Antuna koji je još čitav, nije se raspao. Zatim smo se uputili prema svetištu sv. Leopolda Bogdana Mandića gdje smo slavili sv. misu koju je predvodio magister fra Zoran, ali je propovijedao magister fra Pepi. Razgledali smo svetište: relikviju - njegovu ruku, zatim grob i njegovu ispovjedaonicu u kojoj je ispovijedao vjernike. Za kraj napravili smo nekoliko fotografija i uputili se prema Trsatu. Tu smo mi novaci s Humca i Livna ostali prespavati, a novaci s Visovca morali su putovati odmah nazad kući. Ujutro nakon sv. mise i doručka pozdravili smo se s domaćinima i krenuli u svoje novicijate – Livno i Humac. Došli smo kući radosni zbog ovog jedinstvenog, milosnog putovanja; zahvalni Bogu i svima koji su nam to omogućili.