Mi, ovogodišnji franjevački novaci s odgojiteljima iz franjevačkih provincija u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, nakon upoznavanja lika i djela sv. Franje i sv. Klare, imali smo milost od 19. do 25. travnja 2016. hodočastiti u Asiz, na najvažnija mjesta za našu franjevačku duhovnost. 

Željno iščekivani dan je osvanuo. Teško da je itko od nas mogao mirno spavati kada se zna da krećemo u Asiz. Obavili smo zadnje pripreme, nešto prigrizli, smjestili se u autobus i u ranim jutarnjim satima, još pospanih i umornih očiju, napokon krenuli autobusom prema našem toliko željkovanom odredištu.

U Asiz smo stigli u popodnevnim satima, smjestili se kod sestara franjevki misionarki te se nakon toga uputili u crkvu sv. Damjana, gdje je sv. Franjo s križa čuo Isusov glas da popravi Crkvu i s tog mjesta krenuo nasljedovati Krista Raspetoga. Nakon upoznavanja ovog svetišta uslijedila je sveta misa, a zatim i molitva Večernje u velebnoj bazilici Gospe od Anđela, gdje se nalazi crkvica Porcijunkula, dom Franje i njegove prve braće, odakle su odlazili u svijet propovijedati Evanđelje i kamo su se na kraju dana umorni vraćali tražeći utjehu, mir i snagu za novi dan. To je bio i naš dom iz kojega smo svakoga dana odlazili u posjet mjestima koja tako snažno govore o Franjinom životu i gdje smo se poput prve braće na kraju dana vraćali zahvalni Bogu za sve primljene milosti. 

Drugoga dana našeg hodočasničkog puta obišli smo mnoga mjesta: Greccio, mjesto u kojem je sv. Franjo 1223. napravio prve žive jaslice, zatim Fonte Colombo, La Forestu, gdje se dogodilo čudo s grožđem, a ovdje su nastali i prvi stihovi Pjesme brata Sunca ili Pjesme stvorenja, te na kraju Poggio Bustone i Rivotorto, boravišta Franje i njegove prve braće. 

Treći dan se bitno razlikovao odprethodnog jer smo posjetili samotište Carceri, gdje su se Franjo i mnoga njegova braća povlačila na molitvu. Tu smo imali više vremena za tišinu, meditaciju i osobnu molitvu. Završetak dana bio je u crkvi sv. Damjana gdje smo sudjelovali na euharistijskom

klanjanju.

Četvrtog dana smo krenuli putem Asiza. Na grobu u bazilici sv. Franje slavili smo svetu misu, da bismo potom, između ostaloga, obišli samostan Sacro Convento, katedralu sv. Rufina i baziliku sv. Klare, u kojoj se čuva njezin grob. Nekoć za života, Franjo je privlačio tisuće za sobom, a danas privlači milijune.

Peti dan smo se, nakon Jutarnje molitve časoslova, pozdravili s Asizom i krenuli prema La Verni, gdje se Franjo često povlačio u molitvu i osamu. To je mjesto Franjine kalvarije jer je tu primio stigme, znakove Kristove muke. Imali smo prilike sudjelovati u jedinstvenoj molitvi Srednjeg časa, i to kroz procesiju od crkve do kapele stigmatizacije.

Zadnjeg dana našega hodočašća, nakon slavlja sv. mise i oproštaja s La Vernom, na povratku smo posjetili Padovu. U bazilici sv. Antuna imali smo prigodu za osobnu molitvu na grobu ovog možda i najštovanijeg sveca među kršćanima, a potom u obližnjoj crkvi i na grobu sv. Leopolda Bogdana Mandića, čije smo neraspadnute zemne ostatke mogli častiti nekoliko dana nakon što su vraćeni s hodočašća iz Zagreba. U večernjim satima vratili smo se na Trsat, odakle su se novaci nakon prespavane noći vratili u svoje kuće novicijata.

U ime svih novaka koji su sudjelovali na ovom hodočašću, zahvaljujemo svojim provincijama i vjernicima što su nam omogućili ovo nezaboravno iskustvo. Tu smo imali priliku pobliže upoznati mjesta na kojima se razvijalo franjevaštvo, ali i upoznati jedni druge. Tih šest dana provedenih na izvoru franjevaštva bio je pravi blagoslov za sve nas, koji nam je pomogao da pokušamo doživjeti put nasljedovanja Isusa Krista po primjeru sv. Franje. Na kraju se nadamo da će zadobiveni blagoslov obogatiti i ljude oko nas kao što je to činio i Franjo s prvom braćom.

Na temelju proživljenoga novaci su izrazili pozitivno razmišljanje o hodočašću jer im je višestruko od pomoći. Hodočašće im je pomoglo da pokušaju doživjeti put sv. Franje, da razmišljaju o svom pozivu kroz molitvu i međusobno upoznavanje.