susret u asizu 2019.

13. - 20. v. 2019.

Kao što je teorija bez prakse slijepa tako bi godina novicijata posvećena upoznavanju redovničkoga života i osobe našega Oca svetoga Franje bila nedorečena bez odlaska na živopisna mjesta odakle je sve krenulo, na mjesta koja propovijedaju samim svojim postojanjem. Hodočasteći „Stopama Svetoga Franje Asiškoga“ nadopunili smo svoje znanje o povijesti Reda i o svetom Franji uliveno iz knjiga i predavanja naših odgojitelja. I ovoga puta, već uobičajeno, na hodočašću su bili novaci Južnoslavenske konferencije, ukupno dvadeset i trojica novaka iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Albanije s našim odgojiteljima. Ipak, nismo se svi sastali odjedanput. Najprije su se braći s Visovca pridružili novaci s Humca i iz Livna te su se nakon ručka zajedno uputili prema Trsatu. Ondje su, lijepo ugošćeni, prenoćili skoro cijelu noć.

 

U utorak, 14. svibnja, ranom zorom autobusom se s Trsata krenulo prema Asizu. Na putu, koji se neočekivano odužio zbog radova na cesti, molili smo krunicu i odgovarajuće časove. Prvo odredište bilo je svetište Svetoga Damjana. Ondje su nas strpljivo čekali trojica novaka iz albanske kustodije sa svojim meštrom. Konačno upotpunjeni, okupili smo se na svetoj misi u kapelici svetišta koju je slavio meštar fra Ivan Režić u koncelebraciji s drugom petoricom odgojitelja i albanskim novakom fra Kolom Thaqijem.

 

Smjestivši se u Domus Madonna delle Rosa kod franjevačkih sestara misionarki uputili smo se u Majku svih franjevačkih crkava - baziliku Svete Marije Anđeoske gdje smo i ostalih večeri odlazili moliti ili barem slušati svečanu Večernju molitvu na talijanskome jeziku. Zaista je posebno bilo pomoliti se u Porcijunkuli koju su tada mnogi od nas novaka uživo vidjeli prvi put.

 

Drugoga dana posjetili smo mjesta također važna u Franjinu životu i usko vezana uz početak postojanja njegova Reda. Na putu za Greccio nakratko smo zastali u Rivotortu, mjestu gdje je Franjo započinjao život s braćom. Nastavili smo dalje prelijepom Umbrijom, svečevom rodnom pokrajinom. Stigavši u Greccio, „franjevački Betlehem“, krenuli smo u obilazak tog svetišta u kojemu je Franjo načinio prve žive jaslice. Ondje smo slavili svetu misu, i to božićnu, koju je predslavio fra Ljubo Sesar. Slijedeće odredište bilo je Fonte Colombo ili „franjevački Sinaj“ na kojemu je Franjo napisao Pravilo Reda Manje Braće po nadahnuću Duha Svetoga, kao što je Mojsije dobio zapovijedi. Stavljajući poveznicu između svetoga Franje i Svetoga Pisma, mjesto koje smo zadnje posjetili toga dana prozvali smo „franjevačka Kana Galilejska“. To je La Foresta, mjestašce u kojemu je preko Franje Gospodin učinio čudo povećavši urod vinove loze uništen od ljudi koji su ondje dolazili svecu. Osim toga povijesnoga značaja pamtit ćemo La Forestu po momku Guidu, članu zajednice liječenih ovisnika koji ondje žive. Oni doista lijepo održavaju kuću i okoliš te svjedoče o svojem izlasku iz mračnog doba života.

 

Sljedeći dan, treći po redu našega hodočašća, započeli smo Jutarnjom molitvom u kapeli samostana gdje smo noćili, a za predmoljenje red je došao na albansku braću. Njihov meštar fra Marko Ešegović je predslavio svetu misu koju smo toga jutra imali u Porcijunkuli. Nakon ručka taksijima smo se uputili do samostanskog kompleksa Eremo delle Carceri, položenog na hridi u blizini vrha planine Subasio iznad Asiza, gdje se Franjo povlačio na molitvu. Nakon što smo razgledali to impresivno samotište imali smo vrijeme da se i mi sami povučemo na molitvu. Uputili smo se potom pješice do grada Asiza, čije smo razgledavanje zbog umora ostavili za sutrašnji dan.

 

Petak je započeo nešto ranije Jutarnjom molitvom koju su predvodila braća s Humca. Izmolivši ju, odmah smo krenuli u grad, točnije u baziliku svetoga Franje. Ondje smo, na svečevu grobu slavili svetu misu koju je predvodio meštar fra Stanko Mabić. Još za trajanja euharistijskoga slavlja, k nama je došao naš zemljak fra Zlatko Vlahek te smo zahvaljujući njemu, nakon doručka s ostalom braćom konventualcima, mogli razgledati velik dio samostana i baziliku svetoga Franje.

 

Ulogu vodiča nakon posjeta bazilici ponovno je preuzeo meštar fra Ivan. Posjetili smo toga jutra crkvu svete Klare, Franjinu rodnu kuću, crkvu svetoga Rufina i ostale znamenitosti srednjovjekovnoga Asiza, izvora franjevaštva. Veći dio novaka poslijepodne je proveo u gradu u osobnom aranžmanu.

 

U subota, 18. svibnja, pozdravili smo se s gradom Santa Maria degli Angeli te smo krenuli prema La Verni. Svetu misu u kapeli Marije Anđeoske predslavio je novak fra Kolë Thaqi, koji je već duži niz godina urešen sakramentom svetoga reda. Sudjelovali smo na tradicionalnoj procesiji od bazilike do kapele Stigmata koja se na La Verni održava svakoga dana u 15 sati. Potom smo, uz fra Ivanovo vodstvo, razgledali svetište. Večer smo proveli družeći se, pjevajući pjesme svih krajeva iz kojih braća dolaze i smijući se zaista do suza.

 

Nedjeljnju svetu misu slavili smo u kapeli Stigmata, a predvodio ju je meštar novaka Bosne Srebrne fra Marinko Baotić. Doručak je bio zadnja zajednička točka jer s nama dalje nisu nastavili novaci albanske kustodije i njihov meštar.

 

Napustili smo prohladnu La Vernu i krenuli put sjevera. Na povratku smo se još zaustavili u Padovi. Ondje smo posjetili svetišta svetog Antuna Padovanskog i svetog Leopolda Bogdana Mandića. Kratko smo ih razgledali i pomolili se na grobovima dvojice malenih velikana franjevačkoga Reda.

 

Naše hodočašće završilo je dolaskom na Trsat u večernjim nedjeljnim satima, 20. svibnja. Ondje smo prenoćili s novacima iz Livna i s Humca. Odmorni, nakon svete mise i Jutarnje molitve zaputili smo se prema svojim novicijatima.

 

Hodali smo onuda kuda je hodao naš serafski Otac, doticali smo mjesta na kojima je boravio, na kojima je imao izravan doticaj s nadnaravnim. Ovim hodočašćem okrunili smo godinu svojega novicijata. Bilo je ono izvrsna duhovna vježba za ono što uskoro slijedi - polaganje prvih redovničkih zavjeta.