Od 25. do 28. rujna 2017. godine, održan je međuprovincijski susret franjevačkih novaka. Ove godine, 25 novaka i 6 meštara iz zagrebačke, zadarske, splitske i provincije Bosne Srebrene su ugostili novaci Hercegovačke franjevačke provincije u Međugorju.

Prvi dan susreta započeo je okupljanjem, molitvom krunice i svetom misom u međugorskoj župnoj crkvi. Nakon mise i večere uslijedilo je predstavljanje Provincija i novicijata. Dan je završen večernjom molitvom i bratskim druženjem.

Drugi dan smo obišli samostan na Širokom Brijegu, njihovu galeriju i muzej nakon čega smo se uputili u samostan i provincijalat u Mostaru. Nakon razgledavanja samostana smo ručali, a potom imali prigodu za pogled sa zvonika ove crkve koji je visok 107 metara te smo također obišli studentski dom Dompes. Sljedeće odredište bio je samostan na Humcu gdje se ujedno nalazi i novicijat hercegovačkih novaka. Nakon večernje molitve smo imali misu s narodom koju su novaci animirali čitanjem, pjevanjem i sviranjem. Poslije mise smo se okupili na večeri zajedno sa samostanskim bratstvom  na Humcu. Nakon večere, uz bratsko druženje i pjesmu, završio je još jedan dan našeg susreta.

Treći dan smo posjetili brdo ukazanja uz koje smo se uspeli moleći krunicu. Potom smo posjetili Majčino selo i Kuću Milosrdnog Oca te imali ručak nakon što smo poslušali životne priče dvojice mladića koji su u ovoj ustanovi kako bi se odvikli od droge. Poslije ručka je bilo slobodno vrijeme za šetnju po svetištu, privatnu pobožnost, a neki su se okušali i u nogometu. Večernju molitvu smo imali kod kipa Uskrsloga, a onda i misu koju su novaci animirali sviranjem i pjevanjem. Poslije mise smo zajednički večerali s fratrima koji žive i rade u međugorskoj župi, a potom nastavili veselo bratsko druženje do počinka.

Zadnji dan našeg susreta smo posjetili Masnu Luku u podnožju Čvrsnice gdje se nalazi franjevačka kuća i galerija. Tu smo imali svetu misu koju je predslavio mp. o. fra Miljenko Šteko, provincijal Hercegovačke franjevačke provincije, koji nam je uputio i prigodnu propovijed i riječi ohrabrenja  koje će nam uistinu koristiti na našem putu. Nakon ručka smo svi krenuli za Tomislavgrad. Tu smo razgledali crkvu i samostan, knjižnicu i galeriju te se oprostili jedni od drugih nestrpljivo očekujući ponovni zajednički susret u Asizu.

Zahvalni Bogu za dar poziva i braću koju imamo, zahvaljujemo također našoj braći u Hercegovini što su nas  ugostili, a i svima onima koji su nas srdačno i lijepo primili kroz ove dane.