Novaci JKP-a na franjevačkim izvorima

Veselo društvo od dvanaest novaka i dva meštra, pristiglo iz Novicijata s Humca (Hercegovina), okupilo se na Trsatu u ponedjeljak 22. svibnja 2023. Nakon zajedničke večere, zajedno s trsatskim novacima, poneki su se zaputili na pranje suđa, drugi opet na čišćenje svijeća, dok su ostali krenuli u razgledavanje svetišta i naše Fortice.

Polazak za Asiz, na već uhodano hodočašće „Stopama svetoga Franje Asiškoga“, dogodio se sutradan, u utorak 23. svibnja, u ranim jutarnjim sati. Hodočastilo je ukupno petnaest novaka i četiri meštra. U putu smo imali nekoliko trenutaka odmora te trenutaka prometne gužve, tako da smo 'na knap' stigli na sv. misu u crkvu sv. Damjana, gdje je Franjo čuo Kristov glas koji ga je pozvao da ide i popravi njegovu Crkvu. U propovijedi se trsatski domeštar fra Gabrijel Bošnjak osvrnuo na tri karakteristike svetog Franje: molitva, postupnost objave i poniznost. Uz to nas je potaknuo onim riječima svetoga Franje „Posveti sebe i posvetit ćeš druge“. Nakon mise uslijedio je obilazak svetišta te odlazak u kuću smještaja, kod časnih sestara franjevki Marijinih misionarki, gdje smo se smjestili, večerali te uz druženje i šetnju dočekali kraj prvoga dana.

Drugi nam je dan, srijeda, 24. svibnja, započeo zajedničkom molitvom jutarnje i službe čitanja, nakon čega je uslijedio doručak te polazak u Rietsku dolinu, točniju u Greccio. Dolaskom tamo, zajedno smo obišli mjesto prvih jaslica, starih spavaonica, između kojih je i sobica sv. Bonaventure, te izložbu jaslica. Na misi u kojoj smo slavili Božić, trsatski meštar fra Ivan Miklenić nas je potaknuo na razmišljanje o tome radosnom otajstvu kojim Bog postaje nama blizak, kako bismo ga bolje upoznali. Zatim smo se uputilo na "Franjevački Sinaj", tj. u Fonte Colombo. Po dolasku, nahranili smo 'brata magarca' te smo se uputili u obilazak svetišta uz stručno vodstvo našeg trsatskog meštra fra Ivana. Zanimljivo je spomenuti da se ovaj naš posjet Grecciu i Fonte Colombu dogodio u 800. godišnjici važnih događaja na tim mjestima.

Iduća točka našega putovanja bila je posjet sv. Riti u mjestu Cascia. Stigavši na odredište poslušali smo dio izlaganja domaćeg augustinca koji nam je govorio o životu sv. Rite. Za kraj obilaska otišli smo u baziliku sv. Rite, gdje smo se pomolili na grobu svetice te diskretno pogledali baziliku te ispod nje kriptu.

Početak idućega dana, 25. svibnja, bio nam je identičan prethodnom, samo što taj dan nismo morali putovati daleko. Dopodne smo imali misu u kapeli svete Klare koja se nalazi u sklopu bazilike Svete Marije Anđeoske. Na misi koju je predvodio fra Ivan Landeka pridružila nam se grupa hodočasnika, framaša iz Hercegovine, koji su svojim pjevanjem obogatili naše misno slavlje. Fra Ivan nas je u svojoj propovijedi osvijestio o važnosti ovoga svetoga mjesta Franji, a samim time i nama, njegovim sinovima. Uz to dotaknuo se još važnih događaja koji su se ovdje dogodili, kako svjedoče Franjini životopisci. Zatim je uslijedio zajednički obilazak svetišta te vrijeme za osobnu molitvu i razgledavanje.

U popodnevnim satima zaputili smo se taksi-kombijima u samotište Carceri. Dočekao nas je tamošnji gvardijan fra Simone koji nas je upoznao s poviješću ovoga, ali i drugih samotišta. Naime, ona se obično nalaze na uzvisini s pogledom na dolinu, sagrađena su na stijenama ili se nalaze u spiljama koje podsjećaju na Kristovu muku te su u prirodi, koja svojom ljepotom uvijek slavi Gospodina. Ovdje smo iskoristili popodnevno vrijeme za trenutke osame u prekrasnoj prirodi.

U povratku na svoje odredište svratili smo do Rivotorta, te pogledavši mjesto boravka prve braće, iskoristili smo priliku za zajedničko fotografiranje.

Posljednjeg punog dana našega boravka u Asizu, u petak 26. svibnja, zaputili smo se u Sveti samostan, na grob svetoga Franje. Prema dogovoru, priključili su nam se već spomenuti framaši, tako da su i ovaj put animirali sv. misu koju je predvodio njihov duhovni asistent fra Zlatko Ćorić. U svojoj homiliji fra Zlatko je rekao kako je sveti Franjo pokopan na gori, te njegova bazilika dominira dolinom. Ali više od te impozantne građevine dominira njegova 'svjetiljka' koja nije stavljena pod posudu nego je postavljena visoko da svijetli svima. Nakon misnoga slavlja, mi novaci smo se pod stručnim vodstvom uputili u razgledavanje samostana poznatog kao 'Sacro Convento'. Poslije zajedničkog obilaska imali smo vremena i za osobne obilaske, kako bazilikâ tako i cijelog staroga grada Asiza. A ako nam je što promaklo, imali smo slobodno cijelo popodne, tako da smo opet, svako prema osobnom nahođenju, otišli tamo gdje smo htjeli.

U subotu, 27. svibnja, uputili smo se na La Vernu. Stigavši tamo, smjestili smo se po sobama staroga samostana te smo se uputili na svetu misu, na koju su nam se, gle čuda!, opet pridružili naši već dragi hodočasnici iz Hercegovine. Oni su i ovdje animirali misno slavlje svojim pjevanjem te čitanjem, tako da im još jednom zahvaljujemo na tome. U jednoj od sporednih kapela, kapeli sv. Lovre, svetu je misu predvodio fra Gabrijel Bošnjak. U propovijedi je fra Gabrijel između ostaloga rekao da stigme nisu niti uvjet ni dokaz svetosti. Neki će možda imati tu milost primiti stigme, koje je naš serafski otac primio, ali smo svi mi pozvani biti sveti. Uz to osvijestio nam je Franjinu tešku životu situaciju u kojoj se nalazio, iz koje je zahvaljivao Bogu te produbljivao svoj odnos s Gospodinom, te je kao plod toga odnosa dobio Kristove rane. Po završetku smo se uputili u samostansku blagovaonicu, gdje smo se u zajedništvu s domaćom braćom okrijepili.

Iduća zajednička točka bila je molitva devetog časa u 15 sati u koru bazilike. Taj čas i procesija do kapele Stigmata te povratak u crkvu, bio mi je poseban događaj koji ću pamtiti još dugo, a smatram da i ostala braća dijele moje mišljenje. Kasnije smo opet imali slobodno vrijeme za razgledavanje i molitvu te smo se u večernjim satima opet okupili u crkvi gdje smo zajedno molili krunicu i večernju molitvu časoslova. Nakon toga je uslijedila zajednička večera te druženje u samostanskim prostorijama.

Posljednjeg jutra, u nedjelju 28. svibnja, imali smo sv. misu u kapeli Stigmata, koju je predvodio fra Ivan Miklenić. Ovaj je dan bila i svetkovina Duhova te nas je fra Ivan potaknuo da se ne zaustavljamo samo na izvanjskim simbolima, odnosno samo na tome da nosimo habit i to je to,  nego nas treba posve ispuniti sila i snaga Duha Svetoga.

Po završetku misnoga slavlja uputili smo se na doručak te smo krenuli prema zadnjem mjestu našega hodočašća, Padovu. Stigavši tamo zaustavili smo se u bazilici svetoga Ante Padovanskoga gdje smo imali vremena za razgledavanje bazilike te osobnu molitvu. Nakon svetca cijeloga svijeta, pohodili smo i posljednje prebivalište našega svetog Leopolda Mandića, gdje smo se također zadržali kratko u razgledavanju te osobnoj molitvi. Nakon toga smo se uputili prema Trsatu, našoj početnoj i završnoj točki hodočašća, gdje nas je ostavio naš vozač gospodin Mirkec.

Ovo hodočašće će, kako meni tako vjerujem i ostaloj braći, ostati u lijepome sjećanju. Meni je ovo bio peti put da sam u Asizu te se uvijek iznenadim kako svaki put otkrijem nešto novo te kako se uvijek iznova napojim na našim franjevačkim izvorima. Za kraj želim sebi i ostaloj braći da te izvore nikada ne zaboravimo, kada nam je teško i kada nam je lijepo, te da se na njih uvijek vraćamo. Kada si u blizini izvora, kroz život se ide nekako lakše.

Tekst: fra Ivan Fićković

Fotografije: fra Frano Šego