Novaci s Humca na otvorenju svibanjske pobožnosti u Olovu

U najstarijem marijanskom svetištu na Balkanu, drevnom Olovu, svečano je započela ovogodišnja svibanjska pobožnost. Poseban pečat ovom prvosvibanjskom događaju dalo je sudjelovanje novaka iz franjevačkog samostana s Humca, koji su hodočastili u ovo povijesno utočište molitve.

Sjeta olovske tišine

I dok su brojni franjevački habiti i molitveni žamor vjernika ispunili crkveno dvorište, nemoguće je bilo ne osjetiti težinu tišine koja inače pritišće ovo mjesto. Svetište Gospe Olovske, koje u zapisima datira još iz 14. stoljeća (točnije 1375. godine), danas živi životom osamljenika.

Nažalost, ova duhovna oaza veći dio godine ostaje pusta, prepuštena šapatu vjetra i sjećanjima na nekadašnja vremena. Tek se dva puta godišnje – na prvi svibnja i na svetkovinu Velike Gospe – ovo mjesto trgne iz sna, napuni hodočasnicima i na trenutak zaiskri starim sjajem, da bi potom ponovno utonulo u melankoličnu samoću bosanskih brda.

Marija kao Kraljica apostola

Svečano misno slavlje predslavio je vrhbosanski nadbiskup metropolit, mons. Tomo Vukšić. Za ovu prigodu nadbiskup je znakovito izabrao misni obrazac o Blaženoj Djevici Mariji – Kraljici apostola, što nosi posebnu simboliku upravo u Olovu, gdje se nekada nalazio jedan od najvažnijih samostana Bosne Srebrene prije nego što je spaljen 1704. godine.

U svojoj je homiliji nadbiskup Vukšić vjernicima i novacima približio lik Marije koja prati prvu Crkvu, istaknuvši njezinu ulogu Majke i učiteljice. Pozvao je okupljene da po njezinu zagovoru postanu vjerodostojni svjedoci evanđelja, baš onako kako su to stoljećima činili bosanski franjevci čuvajući "čudotvornu olovsku sliku" kroz sve nedaće povijesti.

Od Olova do Sarajeva

Nakon završetka pobožnosti i euharistijskog slavlja, novaci s Humca su se uputili prema Sarajevu. Svoj su boravak u Bosni zaokružili posjetom samostanu sv. Pavla – kući klerikata, središnjoj odgojnoj ustanovi Bosne Srebrene, gdje su proveli vrijeme u bratskom susretu s bogoslovima i postulantima.

Važno je napomenuti da je Olovo kroz povijest bilo sinonim za rudarstvo, po čemu je i dobilo ime, ali je upravo Gospino svetište postalo ono "pravo zlato" koje je privlačilo hodočasnike sa svih strana svijeta. Današnja crkva, građena prema nacrtima Karla Paržika, stoji kao podsjetnik na kontinuitet vjere koji, unatoč pustim danima, nikada nije sasvim ugašen.

Izborom mise o Mariji – Kraljici apostola, nadbiskup je poslao snažnu poruku o duhovnom praćenju i poslanju, što je bilo posebno upečatljivo za mlade novake koji su na početku svog franjevačkog puta, pozvani da ožive i ona mjesta koja su danas, poput Olova, često zaboravljena.

Tekst: fra Dominik Šimić

Fotografije: fra Matija Ćorić