Trsatski novaci kročili stopama slovenskih fratara

Dugo planirano putovanje konačno se ostvarilo. Naime, još u siječnju se razgovaralo o mogućem izletu u Sloveniju, a evo u travnju konačno smo to i dočekali. U domovinu braće fra Demeja i fra Edvina krenuli smo u srijedu 15. travnja 2026. oko 6:30 ujutro, nas petorica novaka, te gvardijan fra Dragan i magister fra Josip. Na putu smo izmolili Jutarnju i Službu čitanja.

U 9 sati stigli smo u slovensko nacionalno Marijansko svetište  u Brezju. Ispred bazilike 'Marije Pomagaj' dočekali su nas fra Robert i gđa Urša koja nas je provela kroz baziliku i pričala nam o povijesti svetišta. Potom smo kao hodočasnici, kako je ovdje običaj, na koljenima išli u ophod oko oltara te se zajednički fotografirali ispred čudotvorne slike Majke Božje. Prije nastavka puta okrijepili smo se kavom i ukusnom štrudlom od jabuka.

Oko 10:30 stigli smo na Bled i prošetali uz jezero te razgledali crkvu sv. Martina. Župnik vlč. Janez nas je srdačno primio i počastio kremšnitama te nam poklonio vrijedne knjige, kao i šalice za uspomenu.

U 12:30 smo imali zajednički ručak s fratrima u samostanu i župi sv. Antuna Padovanskog, Ljubljana – Vič. Zatim nas je fra Pepi proveo kroz samostan, crkvu i studenski centar. Oko 14:30 smo stigli u drugi samostan u Ljubljani, u župu sv. Franje Asiškog – Šiška. Naš vodič kroz crkvu i samostan bio je fra Miran, a upoznali smo i druge fratre koji tamo žive, kao i psa Otta. U 16:30 sati stigli smo u sam centar Ljubljane, gdje se nalaze samostan i župa Uznesenja Marijina – Tromostovje. Ovdje se nalazi i kuća postulature te juniorata Slovenske franjevačke provincije. Nakon što smo se smjestili u sobe, oko 17 sati krenuli smo u kratki obilazak grada, a naš vodič bio je bogoslov fra Marcelin. Obišli smo katedralu sv. Nikole i trg na kojem se nekad davno nalazio franjevački samostan.

U 18 sati smo u samostanskoj kapeli molili Večernju, naravno na slovenskom; dok smo u 18:30 molili krunicu u crkvi, a u 19 bili na euharistijskom slavlju na kojem se okupio veliki broj studenata i mladih.

Na zajedničkoj večeri u samostanskoj blagovaonici okrijepili smo se ukusnom pizzom, ali i sladoledom. Potom su nas fratri na čelu s bogoslovom fra Bernardinom proveli kroz studentski centar, muzej i knjižnicu. Dan prepun sadržaja završili smo moleći Povečerje oko 22 sata.

Drugi i posljednji dan našega putovanja u Sloveniju započeli smo molitvom Jutarnje i Službe čitanja u 7 sati. Svetu misu slavili smo u 7:30, a potom smo doručkovali. Nakon spremanja stvari pozdravili smo se s braćom te u 9 sati pošli iz Ljubljane prema zapadu.

Oko 10:30 stigli smo u Novu Goricu gdje se nalazi franjevački samostan Kostanjevica, tik uz slovensko – talijansku granicu. Tamo nas je dočekao fra Boštjan te nam govorio o povijesti samostana provevši nas kroz crkvu Navještenja Marijina i sâm samostan. Gđa Mirjam ukratko nas je upoznala s postavom muzeja i knjižnice. U samostanu smo se okrijepili domaćim sokom od jabuka, kolačima i grickalicama. Prije nastavka puta na obližnjem brijegu već smo vidjeli naše posljednje odredište – Svetu Goru.

Malo iza 12 sati stigli smo pred samostan i baziliku Majke Božje Svetogorske, na nadmorskoj visini od 682 metra. Ušavši u samostan, pridružili smo se braći u molitvi Srednjega časa. Upoznali smo se s fratrima koji ovdje žive: fra Bogdan, fra Bernard i fra Ambrož. Nakon zajedničkog ručka prošetali smo prekrasnim dvorištem te nahranili guske i koze, a ima tu i drugih životinja. Potom nas je fra Ambrož proveo kroz crkvu, samostan i muzej. Čuli smo priču kako se Majka Božja ukazala pastirici Uršuli te joj rekla da se ovdje izgradi crkva i prose milosti. Kao šećer na kraju imali smo uspon na zvonik bazilike s kojeg se pruža prekrasan pogled na cijelu okolicu.

Pozdravivši braću i zahvalivši na srdačnom gostoprimstvu oko 16:30 krenuli smo natrag prema Hrvatskoj. Na putu kući izmolili smo Večernju i Gospinu krunicu te nakon malo više od dva sata stigli na Trsat. Pomalo umorni, ali puni dojmova i ispunjeni radošću zahvalni smo Bogu za dar ovog putovanja.